Predstava ''Žudnja'' u KPGT-u

Ovo je poslednja revizija opisa događaja Predstava &#x27;&#x27;Žudnja&#x27;&#x27; u KPGT-u načinjena od strane korisnika <a href="/users/2330-centar-e8">CentarE8</a> u 12:50 on 10/15/2015. Trenutna verzija ovog teksta se nalazi na <a href="/events/8197-predstava-zudnja-u-kpgt-u">stranici događaja</a>.

*ŽUDNJA*
Inspirisano žudnjom Sare Kejn i Sarom Kejn

06., 10. i 16. oktobar u KPGT u 20h

Koncept i režija: Vojislav Arsić

Umetnička savetnica: Milena Bogavac

Ko-autori i izvođači: Đorđe Živadinović Grgur, Jovan Zdravković, Marko Panajotović i Uroš Novović

Snimanje i montaža zvuka: Ivan Mirković Bambi

Produkcija: Maja Josić, Jovana Janjić, Aleksandra Babić
PR i protokol: Marina Ugrinić
Dizajn: Sanja Drakulić
Fotografija: Jelena Janković
Tehnička podrška: Production Pool

Video: Ivan Stojiljković

Produkcija: KPGT i Centar E8

----

Predstava «Žudnja» nastala je kao direktan odgovor na potrebu. Potebu autora. Potrebu zajednice. Potrebu pozorišta. Sadržaj predstave nastao je dekomponovanjem i ponovnim komponovanjem osnovnog teksta, dok autori predstave stoje pred vama i sa vama dele svoje sadržaje: poetske, ispovedne i lične, referušići se na komad «Žudnja», ali i na druge Sarine drame i njenu biografiju.

Sara Kejn, savremena engleska dramaturškinja, preminula je nakon dva uzastopna pokušaja samoubistva, sa samo 28 godina. Njene drame su svedočanstvo o duhovnoj praznini čoveka, o tragediji empatije u kapitalističkom svetu i izmenjenim vrednostima koje nam sistem nalaže. Biografija Sare Kejn je poput biografija tragičnih rok velikana. Za 28 godina života napisala je pet drama zbog kojih su je isprva osporavali i vređali, da bi je kasnije svrstali među najvažnije autore s kraja 20. veka. Za njeno dramsko stvaralaštvo, vezuju se epiteti: brutalizam, surovost, zastrašujuće do usijanja, ekstremne emocije... Pisci njenih biografija kažu da nikad nije postala pesnikinja. Publika u njenim dramama prepoznaje poeziju. Iako njeni komadi predstavljaju prekretnicu u angažovanom savremenom pozorištu, javnost je često, malograđanski, više zainteresovana za njen lični život ispunjen razočaranjem, depresijom i samoubistvom, nego za anarhiju duše o kojoj je pisala.